Engleska didaktika obuhvata oblast učenja engleskog kao stranog jezika. Učenje jezika sastoji se od usvajanja jezičkih sistema (vokabular, izgovor i gramatika) i razvijanja jezičkih veština (slušanje, govor, čitanje i pisanje). U dodatne veštine mogu spadati prevođenje i sticanje kulturne svesti o jeziku koji se uči. Pomenuti glavni ciljevi postižu se didaktičkim principima koji idu ruku pod ruku sa paradigmama i verovanjima u procesu usvajanja stranih jezika. U tom smislu se slede razni pristupi, metode, tehnike i zadaci. Vokabular sa gramatikom prikazan je u okviru tema i vežba se kroz četiri jezičke veštine koje odražavaju već pomenute principe u nastavnim materijalima kao što su udžbenici, radne sveske ili dodatni materijali.
U ELT-u, pristupi, metode, tehnike i zadaci se biraju u skladu sa uzrastom učenika, kao i njihovim nivoom jezičke kompetencije opisanom kroz deskriptore u Zajedničkom evropskom referentnom okviru za jezike (2007). Uzrast učenika varira od vrlo mladih i mladih na osnovnom nivou školovanja, tinejdžera na srednjem i odraslih na srednjem, višem srednjem, tercijarnom nivou i u profesionalnom svetu. Nivoi kompetencije su opisani od A1 do nivoa C2. Međutim, suština podučavanja i učenja jezika je učenikova potreba da poznaje jezik. To je pokretačka snaga koja pokazuje nastavniku pravi „put“ podučavanja i usvajanja jezika. Umetnost podučavanja jezika zatim sledi plan pronalaženja strategija za uključivanje i motivisanje učenika i obezbeđivanje zadovoljavajućeg prostora za predstavljanje, vežbanje i proizvodnju „jezika“ optimalnog za određeni uzrast i nivo.
U narednom poglavlju detaljnije ćemo govoriti o usvajanju jezičkih sistema i razvoju jezičkih veština.